Subotica 90.7 MHz     Sombor 95.7 MHz     Novi Sad 90.0 MHz     Niš 102.7 MHz     Vrdnik 88,4 MHz

Duhovni kutak

Što činim nedjeljom?!

Što činim nedjeljom?!

Nedjelja je dan Gospodnji. Dan za odmor, za odlazak u crkvu, za obitelj, za mir. Dan kada “punimo baterije” za novi radni tjedan. Bog je stvarao svijet 6 dana, a sedmog se odmarao. Dao nam je sliku kako trebamo i mi činiti.
Ima nas raznih. Svako ima svoj sistem vrijednosti. Svako od nas provodi svoje vrijeme na svoj način. Jedni spavaju do podne nedjeljom, jer su prethodnu večer proveli u provodu. Žene uglavnom idu na prvu jutarnju misu ne bi li završile ručak do podne. Mladi vole otići na popodnevnu misu, jer bi malo duže da spavaju vikendom. Svako ima svoje planove, svoje želje. A što je od toga ispravno?!
Najmanje sam na strani onih koji nedjeljom spavaju do podne i cijeli dan samo jedu i lijenčare. Ustajanje u podne, kasni ručak (za neke već i večera, oko 18 sati), izležavanje, ljenčarenje. Što sam postigao taj dan? Apsolutno ništa! Izgubljen dan! Ima takvih i mladih i starijih. Mladi iskoriste dan za spavanje i odmaraju od provoda, a stariji odmaraju od posla, od radnog tjedna. Svakako, svi zaslužujemo odmor, trebamo odmor. No, nije li cjelodnevni odmor pretjeran? Noć je za spavanje, za odmor, danju popodne možemo malo odrijemati.
Divim se ženama koje nedjeljom ustaju ujutro u 6, 7 sati. One odu na prvu jutarnju misu, nakon nje imaju i par trenutaka vremena za razmjenu recepata i onda odlaze doma ne bi li ručak za obitelj bio gotov do podne. Ima i onih koje odu sa cijelom (daj Bože) obitelji na prijepodnevnu misu; večer prije su iskoristile da jedan dio ručka pripreme, a završit će ga kada se vrate sa mise.
Razumijem sve, ali mi se ne dopada sve. Hoćemo li izgubiti nedjelju?! Spavati do podne, odugovlačiti, rastezati se, … Svakako da zaslužujemo odmor, ali ne dozvolimo da nam nedjelja postane “izgubljen dan”. Nemojmo ići u krajnosti.
Što kažu stari – nedjeljom se lijepo odijevalo, išlo na obiteljske ručkove, malo drijemalo, pila kava poslijepodne. Radnje nisu radile, ili tek kratko, u jutarnjim satima. Na dvorištu, na ulici je bilo mirno, tiho. U podne su zveckale žlice za juhu, ulice bile puste. Popodne, nakon odmora, otišlo bi se na nogometnu utakmicu, u šetnju pored rijeke, ili kod susjede na kolače.
Potrebno je napraviti balans, pronaći zlatnu sredinu. Najljepši je osjećaj dan započeti u crkvi, misom. Poslije je vrijeme za obiteljski ručak, pa kratki odmor. Rezervirajmo nedjeljno poslijepodne za obitelj. Ako je lijep dan – iskoristimo ga za šetnju u prirodi, kraj rijeke, odlazak na izlet, ispijanje kave u dvorištu. Ako nam vrijeme ne dopušta izlazak van, imamo i tada razne mogućnosti – različite društvene igre i druge sitnice koje će obitelj još više zbližiti. Tako kvalitetno provedeno vrijeme, a zasigurno nećemo skidati osmijeh sa lica. Mladi večer mogu iskoristiti za kavu sa prijateljima, a stariji sa susjedima. Dakle, odmor, a ne ljenčarenje i “propao, izgubljen dan”. Ne dozvolimo da se nedjelja “izgubi”. Ne preterujmo ni u radu, ni u neradu. Da nedjelja ne postane “izgubljen dan”, ali i da imamo barem taj 1 dan tjedno za obitelj, drage osobe, odmor. Ili, u najgorem slučaju, da budemo strojevi za rad, koji će i nedjeljom raditi, a zaustaviti se kada bude kasno …
I da ne zaboravim – ono što je sigurno dopušteno raditi nedjeljom je činiti dobro!

Jelena Pinter

2 srpnja 2017

2 komentara

Komentari

  1. nikola says:

    treba nam bog vise nego ikad amen

  2. nikola says:

    isuse volim te

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *